Milica Radović: Kada naučite da vidite lepotu svuda oko sebe, život će vam biti lepši!

Za blog Milice Radović themilica.com čula sam prvi put pre godinu dana, na desetom Blog Open-u u Novom Sadu i to, sasvim slučajno, baš u trenutku kada sam osmišljavala koncept za svoj novi blog. Svi smo bili zadivljeni i inspirisani pričom o njenim putovanjima i načinom na koji ih ona prenosi na svom blogu šaljući poruku da je jedino važno biti čovek i da, pomažući drugima, pomažemo sebi, svako na svom putu ličnog razvoja. Sa ovom sjajnom devojkom razgovarala sam pre svega o njenim putovanjima, blogu, radu sa decom, ali i o nekim zanimljivim projektima kojima se takođe bavi i nadam se da sam uspela da vam prenesem makar delić inspiracije i pozitivne energije koju sam i sama osetila slušajući prvi put priču o nastanku ovog zanimljivog travel bloga.

Na početnoj stranici bloga themilica.com piše My country is the World. My religion is to be Human. Kada si počela da se osećaš kao stanovnik sveta i shvatila koliko si zaljubljena u putovanja i kako si odlučila da to podeliš sa velikim brojem ljudi putem bloga?

- Oduvek sam osećala potrebu za putovanjima, to mi je urezano u DNK iz nekog razloga. Bila sam nezadovoljna sve dok nisam počela intenzivno da putujem, pre više od 10 godina. Nakon prvog velikog samostalnog puta od mesec dana, osetila sam veliko olakšanje. TO sam ja, to želim da radim u životu.
Saznanje da sam stanovnik sveta mi je došlo s vremenom. Treba da prođu dani samospoznaje kako bi čovek progledao i shvatio. Ograničeni smo okovima sistema i ako se čovek ne kreće, jako je teško da spozna ovako nešto u džungli betona koju nazivamo grad.



Tvoja putovanja nisu turistička. Opiši nam kako zapravo izgleda jedno tvoje putovanje i koliko traje?

-Jako je teško da vam opišem kako moja putovanja izgledaju konkretno jer ja putujem, u 90% slučajeva, bez plana. Ali recimo da to izgleda ovako: kupim kartu u jednom pravcu, kada sletim u tu državu, nađem neki hostel. Prenoćim, odmorim i onda se uputim ka selu koje sam našla na mapi. Kada se pojavim u tom selu, tražim školu ( u školi uvek možete pronaći najobrazovanije stanovništvo). U školi pitam da mi daju hranu i smeštaj u zamenu za moju pomoć u školi- predajem engleski jezik, life skills lekcije, itd. Ukoliko nemaju mesta da me prihvate u program škole, pitam ih da obrađujem polje sa lokalcima, bilo šta.

Svojim blogom šalješ poruku da pomažući drugima, zapravo pomažemo sebi. Koje iskustvo prilikom volontiranja te je na neki način, posebno promenilo?

-Svaka interakcija sa lokalnim stanovništvom te duboko promeni. Ako bih morala da izdvojim jedno iskustvo, to bi bilo moje volontiranje u školi u Keniji. Njihovi uslovi života su srceparajući. Ta deca koja nemaju ništa, a imaju velike snove su mi uzor. Preko svog bloga sam pokrenula donaciju i skupila 2000 EUR za 10 dana. Kupila sam im knjige, sveske, odeću, hranu za pola godine. Napravila sam sistem za vodu, kao i dušeke na kojima će spavati volonteri.



Šta je potrebno kako bismo se otisnuli na neki dalji put ( kao što kažeš kao putnik, a ne turista) osim hrabrosti i volje?

- Slobodno vreme, hrabrost i volja. Ostalo je nevažno, iluzija.

Na neki način, putovanja su svojevrsna potraga za smislom, slobodom i srećom, zar ne?

- Putovanja su najveće bogatstvo koje čovek sebi može da priušti. Nakon svakog putovanja sam druga, bogatija osoba. Vidici se šire i um raste. Sloboda je nešto što sam osetila samo na putovanjima, kada nisam znala gde ću biti narednog trenutka niti šta ću raditi.

Upoznala si toliko različitih ljudi i kultura, volontirala i radila sa decom na različitim krajevima sveta. Šta je ono što nam je svima zajedničko uprkos razlikama?

- Zajednička nam je emocija, ljubav i patnja. Energija koja nas pokreće i Sunce koje izlazi svakog jutra. U suštini, svi smo mi jedno, samo to ne vidimo. Nadam se da će doći dan kada ćemo progledati.



Možeš li da izdvojiš kontinent, državu, selo ili grad koji je, iz nekog razloga, ostavio poseban utisak na tebe?

- Svaki deo sveta, svaki ćošak ima svoju priču, svoju lepotu. Ono što je problem takođe je što gledamo, ali ne vidimo. Kada naučite da vidite lepotu svuda oko sebe, život će vam biti lepši. Ne bih mogla da izdvojim jedno mesto jer za mene je uvek najlepše tamo gde sam trenutno.

Osim što i sama putuješ, ti si neko ko inspiriše i druge ljude da putuju i BUDU LJUDI.  Koje mesto bi, prema tvom mišljenju, najpre trebalo da poseti neko ko je odlučio da krene sličnim putem i na početku je svog uzbudljivog životnog putovanja?

- Stvarno nije bitno. Putujte, što više i češće. TO je jedino bitno. Bilo koje izmeštanje iz učaurene sredine je dobro. Čak i da odete na vikend u planinu, i to je dobro. Naravno, preporučujem da obiđete svaki kontinent zbog spoznaje različitosti, ali u suštini je jedino bitno da se krećete.



Tvoja interesovanja nisu usmerena isključivo na putovanja. Kako je nastao projekat IT KONEKT koji svake godine okuplja sve više mladih IT stručnjaka?

- IT Konekt je nastao sa ciljem da okupi celu IT scenu na jednom mestu. Moja partnerka, Milica i ja smo rešile da napravimo zajednicu u kojoj će ljudi učiti, razmenjivati iskustva, zabaviti se, naći posao i nove projekte. U suštini, želimo da stavimo akcenat na bitnost IT scene jer je to budućnost razvoja Srbije.

Radiš na još jednom veoma zanimljivom i inspirativnom projektu. Možeš li nam reći nešto više o TEDx-u?

- TEDx je deo TED globalnog pokreta. Svake godine okupljamo inspirativne govornike kako bi podelili svoje ideje vredne širenja sa ljudima. Nekoliko hiljada ljudi prati TEDx svake godine i veliko nam je zadovoljstvo što možemo da doprinesemo inspirisanju stanovništva.


Коментари

Популарни постови